"U prvom je redu zadavanje zagonetke dakle ispitivanje pogađača, istraživanje njegove doraslosti. Povrh toga međutim pitanje sadrži prinudu. U svojoj ukupnosti zagonetka je sa strane zadavača isto tako ispitivanje doraslosti pogađača kao i prisila nad pogađačem da se pokaže doraslim. (...) Odatle se nadaje da rješenje po sebi nije prava i jedina svrha zagonetke, nego
rješavanje. (...) Suprotno od mita, zagonetka sadrži pitanje koje se postavlja da bi se istražilo, posjeduje li upitanik neko
dostojanstvo, a bude li na pitanje odgovorio, ono priskrbljuje dokaz da je upitanik
dostojan. (...) Možemo reći da zadavač - nazvali smo ga mudracem - nije sam, nije samostalan, nego zastupa znanje, mudrost ili pak skupinu koja je povezana putem znanja. Pogađač naprotiv nije netko tko odgovara na pitanje nekog drugog, nego netko tko hoće da se pripusti dotičnu znanju, prihvati u dotičnu skupinu, i koji svojim odgovorom dokazuje da je za to dozrio.
Rješenje je dakle parola, lozinka koja daje pristup nečem zatvorenom. (...) Pita li se, kakve vrste može biti takva mudrošću povezana skupina, mogući su mnogi odgovori. Možemo ih sažeti: skupine su takve vrste da se sastoje od posvećenih i da je za prijem u njih potrebna posveta. Prostiru se dakle od tajna saveza u njegovu jednostavnu obličju do carstva blaženih, shvati li se ono kao mjesto što ga je moguće dosegnuti tek putem mudrosti. Ako smo zagonetku nazvali lozinkom, možemo dodati da ta lozinka vodi posvećenju, da je pristup što ga ona stvara pristup zatvorenoj posveti.
Svrha i zadaća zagonetke je međutim sa strane zadavača: ispitati da li je pitanik dozrio za primanje posvete i ujedno, omogućiti mu pristup zatvorenom; sa strane pitanika: pokazati svoje dostojanstvo, biti pripušten posveti. (...) Gonetati se može samo ono što okružuje posvetu - tajna saveza, ono što je u savezu podjedno domaće (heimisch) i tajno (heimlich). (...) Ono što se goneta opredijeljeno je dakle smislom zatvorenoga." (
iz: Andre Jolles, "Jednostavni oblici", Zagreb, 1978.)
Eto, da vidimo ko će biti posvećeni mudraci!
Btw jel ko osim mene primijetio da frajer malo previše koristi riječ dakle?
